Prvi panel pod naslovom Otvoreni podaci za otvorenu demokraciju otvorio je pitanja o dostupnosti podataka, njihovoj kvaliteti te o specifičnostima prava na pristup informacijama. “Najveći problem nalazi se u prostornim podacima koji su vrlo vrijedni” zaključuje gospodin Božo Zeba iz Središnjeg državnog ureda za razvoj civilnog društva. Svrha otvorenih podataka je da građani znaju što država radi, dakle otvoreni podaci moraju biti pretraživi i dostupni svima, a ne samo stručnjacima. “Naime, treba nam više detaljnih podataka o generalnim urbanističkim planovima u sudskim odlukama, sudskim savjetnicima.” poručuje novinarka Slavica Lukić te dodaje: “Najzatvorenije institucije su Ministarstvo financija, Porezna uprava i Ministarstvo unutarnjih poslova.”

Moguće je da su neke od institucija jako visoko pozicionirane na ljestvici otvorenosti s obzirom na to da je prije dvije godine donesena politika otvorenih podataka, no ista se ne provodi kako je propisano.

Pao je prijedlog da se otvore podaci o jedinicama lokalne samouprave, npr. podaci o nekretninama županija, gradova, općina, itd. Uzevši prethodni prijedlog u obzir, dolazimo do problema kvalitete otvorenih podataka, kako se do istih došlo i ažuriraju li se redovno. Standard je da su podaci u potpunosti strojno čitljivi i pretraživi na sve načine. Institucije zloupotrebljavaju GDPR kako bi sakrile korupciju na vrhu, koji ne bi trebao imati prednost nad pravom na pristup informacijama.

Uvodni govor prvog dana konferencije
Uvodni govor prvog dana konferencije

Drugi panel “e-glasanje u Hrvatskoj” bavio se prijedlogom glasanja putem interneta po uzoru na isti model uveden u Estoniji, koja je jedina zemlja koja koristi takav model. “Internetsko glasanje ima perspektivu, jednom kad ste glasali preko interneta, glasat ćete i drugi put” kaže Robert Krimmer i rezultati iz Estonije to potvrđuju.

Jedna od mogućih prepreka uvođenja ovog modela glasanja je ideja da veća izlaznost ugrožava poziciju najvećih političkih stranaka. Uvođenje online glasanja bi povećalo izlazak mladih i dijaspore, dok bi drugi ostali vjerni papiru. Puno je koraka do uvođenja online glasanja u Hrvatskoj i od zemalja EU samo jedna ga je uvela jer se prednost daje sigurnosti. Uz pitanja sigurnosti postoji potpuni izostanak političke volje na razini EU koja s druge strane licemjerno poziva na veću uključenost građana.

Panel o otvorenosti podataka
Panel o otvorenosti podataka

Treći panel:”Transparentnost financiranja političkih kampanja”, govori o problemu vidljivosti sredstava koje stranke koriste za promociju sebe i svojih kandidata.

Samoregulacija društvenih mreža ipak je oglašavanje učinila transparentnijim, kao primjer naveden je primjer loše prakse - kako je stranica “Uživo iz zagrebačkih tramvaja” promijenila naziv i sadržaj, tada na Facebooku ta informacija nije postojala.

Jelena T. iz Gong-a govorila je o galeriji političkih oglasa koja postoji na Facebooku, međutim istaknula je kako jako malo ljudi uopće zna da takav pregled postoji. Je li zaista nove funkcionalnosti pridonose transparentnosti ako korisnici za njih ne znaju i/ili ih ne koriste? Potrebno je raditi na popularizaciji, ali i na kvaliteti i količini podataka koji se nude.

Bilo je govora to tome kako je zabrinjavajuće što se DIP-u predaju samo podaci o zakupu oglasa ne uzimajući u obzir trolove, lažne stranice i profile, tj. aktivnosti koje nema tko nadzirati. EU pomalo ide prema samoregulaciji društvenih mreža, čeka nas par zanimljivih godina u kojima će ih EU pokušati regulirati.

DIP nema alate da zaustavi manifestacije ili spriječi pojedine kampanje koje se upliću u izborni proces i slično.

Fimi medija još nije raspetljana, šteta što tu još ne postoji pravorijek. Treba se podvući crta i krenuti u neku bolju, transparentniju budućnost.

Autori: M.Č. i H.A.