Smjernice za pravilnik otvorenih podataka

Standard otvorenih podataka znači ispunjenje potencijala informacija, razmatranje sveobuhvatnog upravljanja informacijama i donošenje odredbi koje su u interesu javnosti.

Uvod

Sunlight Foundation sastavila je ovaj skup smjernica o javnim podacima kako bi upozorila na to koji podaci trebaju biti otvoreni, kako podatke učiniti otvorenima i kako primijeniti politiku otvorenih podataka. Odredbe nisu poredane prema stupnju važnosti i ne upućuju na sva pitanja koja bi se trebalo razmotriti pri pripremi pravilnika, nego služe kao vodič pri odgovaranju na pitanja o tome što bi takav pravilnik mogao i trebao činiti kad je riječ o pokušaju izgradnje državnog ekosustava podataka u kojem se javnost podrazumijeva. To znači da će vlast i ostale uključene stranke, kao predstavnici, proaktivno omogućiti dostupnost javnih podataka i da će informacije staviti na raspolaganje javnosti (na internetu) bez ograničenja za njihovo korištenje. Standard otvorenih podataka znači ispunjenje potencijala informacija, razmatranje sveobuhvatnog upravljanja informacijama i donošenje odredbi koje su u interesu javnosti. (op.prev. Ove smjernice mogu poslužiti donositeljima odluka kao predložak prilikom pisanja novih zakonskih ili podzakonskih akata.)

Koji bi podaci trebali biti otvoreni

1. Proaktivno mrežno objavljivanje vladinih informacija

Većina je postojećih vladinih zakona i sustava o objavljivanju informacija, uključujući princip prava na informiranje (“right-to-know”), zakon o pravu na pristup informacijama i pravilnici o javnim spisima, sredstvo reaktivnog objavljivanja. Reaktivno objavljivanje znači da pitanje mora biti postavljeno prije nego što je ponuđen odgovor i da se javna informacija mora zatražiti prije nego što se otkrije. Proaktivno je objavljivanje suprotno – otkrivanje javnih informacija prije nego li ih pojedinac zatraži. U 21.st. to znači proaktivno objaviti informacije na internetu, gdje ih ljudi traže.

Zakoni o pravu na pristup informacijama omogućuju ne samo ažuriranje i poboljšavanje pristupa informacijama koje već jesu javne nego i određivanje novih skupova podataka i spisa koji će se prikupiti i objaviti. Tomu slično, politike bi trebale konkretizirati što „novi“ podaci mogu značiti: u nekim slučajevima tom odredbom može se zahtijevati da se neki podaci prvi put stvore, prikupe i objave.

2. Povezivanje i oblikovanje s obzirom na postojeću javnu odgovornost i politike pristupa

Politike otvorenih podataka trebale bi se upoznati s postojećim odredbama koje osiguravaju pristup vladinim informacijama. Čvrsti pravilnici o javnosti podataka grade se na načelima utjelovljenima u postojećim zakonima i politikama koje štite i utemeljuju javni pristup, često definirajući standarde kvalitete, otkrivanja i objavljivanja podatka. Primjeri politika odgovornosti, između ostaloga, uključuju zakone o javnim sastancima, javnim spisima, etičkim normama, zakone o reguliranju financijskih kampanja i lobiranju razotkrivanja. Gradnja slučaja temeljena na tim i ostalim pravilima može pomoći u jačanju novih zahtjeva za javnošću podataka i informirati o tome gdje je potrebno ažuriranje ili revidiranje pravilnika, na što pravilnik o otvorenosti podataka može uputiti.

Gradnja na temelju postojeće odgovornosti i postojećih pravila pristupa također može pomoći definirati pojam podatka na koji se politika otvorenih podataka odnosi. Podaci, kao što su definirani u pravilniku o otvorenosti podataka, mogu biti shvaćeni kao obnavljanje zapisa. Postojeći zakoni koji definiraju opseg javnih zapisa mogu se primijeniti kao kriterij za definiranje podataka koje će se proaktivno objaviti na internetu. Iznimke pak ne bi trebale ograničavati okvir definiranja podataka. Pravilnici o otvorenosti podataka koji podatke definiraju s pomoću definicije javnih zapisa trebali bi se moći prilagoditi promjenjivim definicijama javnih zapisa. U tom slučaju definicija temeljena na referenciji bila bi snažnija nego definicija temeljena na kopiranju jezika i zahtijevala bi višestruka poboljšanja.

Još je jedna dobrobit uporabe postojećih pravila pristupa kao temelja otvorenih podataka to što mogu pomoći osigurati legalna prava na informaciju. Pravila koja već skiciraju standarde pristupa podacima često tvore legalno pravo na tu informaciju, što bi se moglo iskoristiti za osiguravanje legalnog prava na dodatnu javnost podataka.

3. Izgradnja na vrijednostima, ciljevima i zadaćama društva i vlasti

Pravilnik o otvorenosti podataka može se razvijati ako imamo na umu raznolikost javnih dobara, uključujući veću jasnoću, iskrenost, odgovornost i učinkovitost vlasti, građanski angažman i ekonomski rast. Konkretiziranje ciljeva, vrijednosti ili namjera može pomoći pri objašnjavanju rezultata za koje se vlast nada da će politika otvorenih podataka pomoći postići. Konkretiziranje zadaća ističe općenitu važnost javnosti podataka kao i posebnu važnost objavljivanja informacija za posebne političke kontekste. Također proces takvog razvoja može poslužiti demokratskom cilju povećanja javnog sudjelovanja tako što će objediniti širok raspon interesnih skupina koje će istražiti vrijednost javnih podataka iz vlastitih perspektiva.

4. Stvaranje javnog sveobuhvatnog popisa svih informacijskih holdinga

Da bi politika otvorenih informacija ležala na čvrstim temeljima, najprije vi, ali i javnosti, morate znati koje podatke posjedujete. Vlade bi trebale napraviti svojevrstan inventar postojećih podataka na samom početku razvoja pravilnika o otvorenosti podataka kako bi i ostale interesne skupine bile svjesne punog potencijala dimenzija objave podataka. Budući da definiranje svih informacijskih holdinga može biti složen pothvat, vlade bi trebale što detaljnije recenzirati postojeće informacije o podacima, uključujući informacijske holdinge koji bi mogli imati koristi od toga da sami postanu usustavljeni podaci.

Inventari bi također trebali biti javni. Javne objave popisa informacija pomogle bi osigurati da se informacijama upravlja tako da one budu u interesu javnosti, omogućili bi opće javno razumijevanje toga koje informacije vlast ima i mogli bi osigurati učinkovitost vladinih odjela. Ovlastili bi zakonodavna i administrativna tijela da ocijene upravlja li se informacijama primjereno, a javnosti bi omogućili pregled tih odluka. Pojedincu ili skupini trebalo bi omogućiti pregled inventara kako bi se osiguralo pravodobno održavanje i točnost. Kako bi bio što korisniji, popis podataka trebao bi obuhvatiti i podatke koje se može opisati kao osjetljive ili koje se možda neće moći objaviti (uz ostale korisne kontekste). Uz stvaranje prostora za suvisle javne rasprave u vezi s objavljivanjem skupova podataka proces inventarizacije omogućuje i plan za stvaranje ambicioznih rokova (pogledati 27. odredbu) te ustanovljuje treba li prikupiti nove podatke.

5. Specificiranje metoda određivanja prednosti pri objavljivanju podataka

Dok pravilnici o otvorenim podacima u idealnom slučaju omogućuju mrežno objavljivanje svih javnih vladinih informacija, sam proces objave iz praktičnih razloga može biti složen proces, npr. zbog nedovoljnih financijskih sredstava ili premalo osoblja. Vlade bi trebale biti jasne kad je riječ o rasponu potencijalnih metoda kojima se može koristiti pri određivanju prednosti objavljivanja podataka.

Na određivanje prednosti, kad se radi o podacima, mogu utjecati različiti ciljevi, sudionici i događaji. Zbog tradicionalne važnosti etičkih pitanja koja se tiču javne politike vlasti podaci koji omogućuju pregled visokofrekventnih područja u vezi su s pitanjima koja se odnose na posebne ciljeve stvaranja odgovornih vlada. Objavljivanje podataka korištenih pri stvaranju javnih zakona ili pravila, podataka u vezi s posebnim legislativama ili izvršnim političkim inicijativama i podataka koji su nastali neovisno o novom pravilniku ili propisu pomaže ostvariti građansku uključenost i transparentnost. Zadovoljenje javnih zahtjeva može se ispuniti i pregledom postojećeg opsega zahtjeva za vladine podatke i zahtijevanjem javnih komentara. (Iako je izravno građansko sudjelovanje važno, ono ne bi trebalo služiti kao isključiva metoda određivanja prednosti jer taj način sudjelovanja nehotice može učvrstiti određene povlastice onima koji već jesu politički angažirani.) Konačno, s obzirom na praktična pitanja, cijena objavljivanja pojedinačnih nizova podataka vjerojatno će biti važna pri određivanju prednosti objavljivanja. Budući da cijena može biti čimbenik određivanja prednosti pri objavljivanju, treba ju uskladiti s ostalim metodama određivanja prednosti da bi se proizveo uistinu koristan skup javnih podataka.

6. Utvrditi da se javne nabave odnose na poduzetnike ili kvazivladina tijela

Informacije koje su se prikupile javnim korištenjem javnih fondova trebale bi ostati dostupne javnosti, bez obzira na što su vlasti odlučile delegirati poslovanja. Vlada se često koristi neovisnim proizvođačima ili poduzetnicima za upravljanje, istraživanje ili stvaranje informacija. Ipak, odluke vladajućih da zaposle vanjske poduzetnike ne bi trebale rezultirati time da javnost izgubi pristup vlastitim informacijama. Raspon javnih informacija trebalo bi definirati tako da se obuhvate informacije kojima upravljaju prodavači vladinih usluga. Slično tomu, odredbe pravilnika o javnosti informacija trebale bi biti izričito primjenjive na kvazivladina tijela i druge slične sudionike, kao što su multidržavni organi, entiteti koje sponzorira vlada i javno financirana sveučilišta. Zbog izvora informacija ili javnog korištenja vladinih legislativa, regulativa ili korištenja moći javnost bi trebala zadržati pristup tim informacijama. Kako bi se javnosti osigurao pristup podacima, odredbe bi trebale biti uključene u postojeće nabave, izgradnje ili planiranja procesa koji zahtijevaju od vladinih poduzetnika otvoreno objavljivanje relevantnih vladinih informacija gdje god je to moguće.

7. Prikladna zaštita osjetljivih informacija

Dobro napisan pravilnik o otvorenosti informacija dopunjuje postojeće legislative i direktive o pristupu javnim informacijama (za više detalja pogledati 2. odredbu), što znači da može uključiti iznimke od postojećih zakona o pristupu za informacije koje su osjetljive zbog privatnosti, sigurnosti ili drugih razloga. Povrh toga priroda mrežnog pristupa velikoj količini informacija može stvoriti vlastita pitanja u vezi s privatnošću, sigurnošću i odgovornošću. Podaci na individualnoj razini zahtijevaju posebno proučavanje ako se odnose na pojedinačne privatne osobe koje nisu vladini dobavljači. Ipak, informacije koje mogu izazvati zabrinutost ako se objave na individualnoj razini često mogu biti objavljene u skupinama i stoga imati određenu vrijednost. Sve se iznimke mora pažljivo obraditi kako bi istaknule samo najnužnije kategorije informacija. Opravdana zabrinutost u vezi s privatnošću i sigurnošću trebala bi se odnositi na dobavljače koji znaju prepoznati javni interes kad se određuje hoće li se informacija otkriti ili neće. Na primjer, umjesto da se kaže „informacija koja se odnosi na temu X neće se objaviti“, nabavljači bi trebali zahtijevati da „informacija koja se odnosi na temu X neće se objaviti ako potencijal štete prevagne nad javnim interesom pri objavljivanju“. U tom kontekstu javni interes ne znači javnu pozornost, nego se odnosi na interese kao što su demokratska odgovornost, pravda i učinkovit nadzor.

Svim iznimkama od objavljivanja podataka trebalo bi se rukovati tako da istraživačima ne onemoguće pristup informacijama. Informacije koje bi mogle biti preosjetljive za javnu mrežnu objavu često mogu biti važne u akademskim ili neprofitnim istraživanjima koja pristanu na zaštitu i neobjavljivanje tih informacija (osim u skupnom ili nekom drugoj obliku koji ograničava štetni potencijal). Takav način objave, s istraživanjem i rezultatima koje donosi, omogućio bi odgovornost, pravdu i nadzor. Uravnoteženim bi se testiranjem još uvijek trebalo koristiti tako da se osigura da se privilegiranom dijeljenju informacija ne daje prednost nad općim javnim objavljivanjem kada javni interes prevagne nad potencijalnim štetnim djelovanjem.

Kako učiniti podatke otvorenima

8. Narediti formate podataka za maksimalan tehnički pristup

Za maksimalan pristup podaci se moraju objaviti u formatima koji pružaju jednostavno i učinkovito ponovno korištenje (vidi Open Data Handbook, The power of Information, 8 Open Government Data Principles, 10 Open Government Data Principles i Open Government Data). To podrazumijeva objavljivanje informacija u otvorenim formatima (ili „otvorenim standardima“), u formatima koji su prikladni za računalno čitanje i prikladno usustavljeni (ili ih je moguće procesirati računalno). Jednostavno rečeno, „otvoreni formati“ odnose se na skup „otvorenih standarda“, često definiranih standardima organizacije, koji pohranjuju informacije tako da im vlasnička ili nevlasnička programska podrška može pristupiti. Takvi formati temelje se na različitim vrstama podataka; uobičajen primjer koji se spominje jest CSV umjesto XLS tablica (pri čemu se prvoj može pristupiti preko više različitih programa). „Formati prikladni za računalno čitanje“ odnose se na formate koje računalo može razumjeti. Korak iznad podataka koje je moguće računalno pročitati jesu sustavni podaci (ili podaci koji mogu biti računalno procesirani), format namijenjen olakšavanju računalne pretrage i razvrstavanja. Dok formate poput HTML-a i PDF-a korisnici računala lako mogu otvoriti, teško je konvertirati informacije za nove uporabe. Osiguravanje podataka u sustavnim formatima poput JSON-a i XML-a znatno olakšava pristup i omogućuje naprednije analize, pogotovo velikih količina informacija.

9. Omogućiti sveobuhvatne i prikladne formate za raznovrsne uporabe

Uz objavljivanje informacija koje omogućuju maksimalnu tehničku ponovnu uporabu trebale bi se razmotriti prikladne metode raspačavanja kako bi se stupanj pristupa, uporaba i kvaliteta objavljenih informacija maksimalno povećali. Na primjer, ako se neki vladin spis najučinkovitije može raspačavati u PDF formatu, ali sadrži elemente podataka koji bi se najlakše mogli „probaviti“ u sustavnom formatu, i sam izvještaj i sustavni skupovi podataka koji ga prate trebali bi se objaviti uz razmjerne referencijalne metapodatke (pogledati 13. odredbu). Slično tomu, opcije za preuzimanje velike količine podataka također bi trebale prepoznati važnost omogućavanja pristupa informacijama u različitim formatima. Taj stupanj pristupa i interakcije omogućuje građanima i vladi da iz podataka izvuku najviše što mogu.

10. Ukloniti ograničenja pristupa informacijama

Kako bi se omogućio uistinu otvoren pristup, mora postojati pravo na ponovnu uporabu vladinih informacija (istraženo u 11. odredbi) i ne smije biti tehničkih ograničenja poput, između ostalog, registracijskih zahtjeva, naplaćivanja pristupa i ograničenja korištenja. Bez obzira na to jesu li takva tehnička ograničenja namjerno i svjesno određena (npr. naplaćivanje pristupa) ili su nastala slučajno kao rezultat izbora formata podataka ili programske podrške (npr. ograničavanje uporabe ili ograničenja u vezi s autorskim pravima), pravilnik o javnosti podataka mora upozoriti na te prepreke i ukloniti ih. Cilj bi trebao biti omogućavanje širokog, nediskriminirajućeg i slobodnog pristupa podacima tako da bilo koja osoba u bilo koje doba može pristupiti informacijama bez identifikacije ili opravdavanja. Pravilnik o javnosti podatka i Uvjeti korištenja u vezi s vladinim podacima trebali bi maksimizirati pristupačnost i iskoristivost podataka. Dok se odricanje od jamstva može dodati da bi se ograničila vladina odgovornost, taj nalog ne bi trebao sadržavati druga ograničenja, poput tko će koristiti podatke ili za što bi se podaci trebali koristiti.

11. Narediti da podaci budu bez posebnih ograničenja dozvola

Kad bi informacije uistinu bile javne i maksimalno iskoristive, ne bi trebale postojati granice u vezi s dopuštenjem za ponovnu uporabu javnih informacija. Da bi bile potpuno „otvorene“, javne vladine informacije trebalo bi objaviti potpuno unutar javne domene širom svijeta i jasno označiti. Otvaranje podataka u javnoj domeni uklanja granice pristupa informacijama, pomaže pri širenju znanja, podupire čuvanje podataka, promiče građansku uključenost i poduzetničke aktivnosti i produžuje dugovječnost tehnoloških ulaganja kojima se u početku koristilo pri iznošenju informacija.

Politika javnosti podataka mora biti konkretna kad je riječ o tim pitanjima jer se zakon o autorskim pravima razlikuje od pravosuđa do pravosuđa. Dok Zakon o autorskim pravima SAD-a eksplicitno ne uključuje federalni rad vlade, također ne govori ništa o državnoj i lokalnoj upravi (v. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima). To, uz dodatnu složenost zakona o autorskim pravima (kao i vlasništva različitih tipova vladinih podataka), znači da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti svim vladinim podacima i olakšavanju njihove zakonske ponovne uporabe. Ako vladini podaci u vezi s tim nisu izričito u javnoj domeni širom svijeta, trebalo bi im dati eksplicitnu javnu namjenu (poput izjave Creative Commons CC0 ili Open Data Commons Public Domain Dedication and License (PDDL) – obje kombiniraju odricanje i odobrenje).

12. Narediti tijelima javne uprave koji stvaranju podatake da predlažu prikladne oblike citiranja

Dok neuspjeh omogućavanja atribucije vladinih podataka nikada ne bi trebao biti opravdan, korisnike tih podataka trebalo bi ohrabrivati da zabilježe podrijetlo izvora podataka tako da pravilno citiraju te izvore. Praksa citiranja vladinih podataka može se potaknuti postojanjem rukovoditelja podataka koji će razviti modele citiranja za svoje podatkovne skupove. Ti modeli citiranja trebali bi stvoriti liste ključnih elemenata identiteta izvora od kojih bi se zahtijevalo učinkovito određivanje pojedinačnih izvora podataka i jedinica vlade koje stvaraju i održavaju te podatke. Tamo gdje korisnici podataka zapravo na neki način mijenjaju vladine podatke, poticanje ispravnog citiranja tih podataka omogućilo bi krajnjim korisnicima razlikovanje problema kvalitete vladinih podataka i kvalitete podataka posrednika tako što će osigurati jasan put do originalnog izvora podataka.

13. Zahtijevati objavljivanje metapodataka

Omogućavanje opće i potpuno opisane jezgre plana metapodataka (kao i ostale dokumentacije) može biti korisno javnosti i vlasti. Snažan plan metapodataka potječe od općih međunarodnih metasvojstava (kao što je DCAT) i omogućuje izdavačima podataka da klasificiraju kontekstualna područja ili elemente unutar skupova podataka. Opće definirana područja za takve zapise ne samo da omogućuju korisne kontekste u vezi sa stvaranjem, kvalitetom i uporabom podataka nego i pomažu automatizirati mehanizme pronalaska na najnižoj razini, služeći tako vladinoj interoperabilnosti i javnim procesima pronalaska.

14. Zahtijevati objavljivanje procesa stvaranja podataka

Omogućavanje kvalitetnih podataka i uvid u vladina djelovanja preko njezinih informacija zahtijeva razumijevanje nastanka podataka. Sažetak procesa kojima se koristilo za stvaranje određenog skupa podataka pruža vrijedan kontekst koji možda ne bi bio vidljiv u samim metapodacima i koji bi trebao pratiti objavljivanje podatkovnih skupova. Dokumentiranje radnog procesa pomaže javnosti i vladi pri razlikovanju onih obilježja skupova podataka koja inače ne bi bila dostupna, poput, između ostalog, podrijetla, pouzdanosti, rijetkosti i uporabljivosti podataka. Uz to dokumentiranje stvaranja podataka može identificirati zalihost i prostore za poboljšanje radnih procesa i stvaranja podataka.

15. Narediti uporabu jedinstvenih identifikatora

Jedinstveni su identifikatori referentni brojevi koji se upotrebljavaju za identificiranje jedinstvenih individua, entiteta ili lokacija. Uporaba jedinstvenih identifikatora unutar skupova podataka poboljšava kvalitetu i točnost analize podataka. Bez jedinstvenih identifikatora neke analize mogu postati teške ili nemoguće jer se slični nazivi mogu, ali ne moraju, odnositi ne iste entitete. Bitno je da identifikatori nisu posjednički, nego javni.

Moguće je nekoliko pristupa kada je riječ o razvoju i razumijevanju jedinstvenih identifikatora. Na primjer rukovoditelje zasebnih skupova podataka moglo bi se zadužiti za razvoj jedinstvenih identifikatora za entitete na koje se najčešće odnose. Druga je mogućnost da vodeći sudionik previdi promjenu sveobuhvatnih razvojnih shema identifikatora. Vidi također popis opsežnih izvora o potrebi za jedinstvenim identifikatorima kod korporativnih entiteta.

16. Zahtijevati otvoreno dijeljenje kodova i objavljivanje otvorenog koda

Kao dopuna podacima, izvorni kod korišten pri stvaranju vladinih internetskih stranica, portala, alata i drugih mrežnih izvora može osigurati korist kao što su sami javni podaci. Vlade bi trebale upotrijebiti otvoreni kod kad god je to moguće kako bi se omogućilo dijeljenje i što više iskoristila ta dobrobit.

17. Zahtijevati digitalizaciju i distribuciju arhivskih materijala

Pravilnici o otvorenosti podataka mogu se odnositi ne samo na trenutačno ili uskoro dostupne informacije u elektroničkom formatu nego i na nedigitalizirane arhivske materijale. Primjeri uključuju sve, od starih proračuna ili zapisa sa sastanaka do fotografija i planova.

Pitanja o tome koji bi se arhivski materijali trebali digitalizirati i u kojem roku mogu se razjasniti s pomoću istog procesa davanja prednosti kojim se koristi pri općenitoj objavi podataka (vidi 5. odredbu). Sudjelovanje javnosti i povratne informacije utjecajnih interesnih skupina bit će ključni čimbenici za učinkovitost digitalizacije arhivskog materijala.

18. Osnovati središnju lokaciju namijenjenu pravilnicima i objavi podataka

Portali s podacima i slične internetske stranice mogu olakšati raspačavanje javnih podataka osiguranjem čvorišta višestrukih skupova podataka kojemu se lako pristupa i koje se lako pretražuje. Ti portali i čvorišta promiču interakciju i ponovnu uporabu javnih podataka te omogućuju dokumentaciju uporabe informacija (vidi 13. odredbu). Portali mogu biti opći ili konkretni (npr. potrošački ili etički portal) i mogu se razlikovati s obzirom na svoju sofisticiranost. Konkretni bi se portali, kad je prikladno, povezali sa sličnim portalima. Na primjer korisnici koji traže portal s podacima o financiranju gradske kampanje mogli bi imati koristi od vidljive izravne poveznice na portal za zastupanje interesa toga grada u vezi s informacijama. Portali i ostale povezane internetske stranice također pružaju vladama priliku za detaljniji uvid u probleme i politike u vezi s otvorenošću i jasnoćom, na koje su se obvezale. Da bi olakšale pretraživanje, te internetske stranice trebale bi dopustiti indeksiranje i pretragu po sporednim subjektima, poput mehanizama za pretraživanje.

Nekoliko je pomoćnih elemenata koji bi trebali biti uključeni u opće ili konkretne portale. Popis podataka koje neki portal sadrži jedan je od nužnih elemenata koji omogućuje korisnicima da brzo vide kakve su vrste informacija dostupne na tom portalu (ako je prikladno, to se može riješiti poveznicom na popis podataka). Drugi korisni element koji bi trebalo uključiti u portale s podacima pregled je analize preuzimanja podataka. To bi pomoglo korisnicima i vladinim dobavljačima podataka da uvide koji su skupovi podataka od najvećeg interesa.

19. Objavljivati zbirne podatake

Opsežan pristup omogućuje jednostavne, ali učinkovite, načine objavljivanja skupova podataka, u cjelini omogućujući javnosti da odjednom preuzme sve informacije pohranjene u bazi podataka. To je korak iznad jednostavne izrade odabranih skupova podataka i pretraživanja rezultata dostupnih za preuzimanje ili izvoz te je ključno u podržavanju maksimalne ponovne uporabe i analize podataka. Bez obzira na to je li ponuđeno kao element portala s podacima – ili pak kao jednostavna tipka „pritisni za preuzimanje“ na internetskoj stranici vladinog tijela za opis ili prikaz informacija – opsežan pristup informacijama često je jedan od najjednostavnijih i najizravnijih koraka koje neki vladin entitet može poduzeti radi podjele javne informacije.

20. Oblikovati javna aplikacijska programska sučelja (API) za pristup informacijama

Iako velika količina podataka (vidi 19. odredbu) omogućuje najjednostavniji pristup pretraživanju i pronalaženju vladinih podataka, vladina tijela također mogu razviti API-je, odnosno aplikacijska programska sučelja, koja omogućuju trećim stranama automatsko pretraživanje, pronalaženje ili podnošenje informacija izravno iz mrežnih baza podataka (vidi Otvorene vladine podatke). Upravljanje zahtjevima u vezi s velikom količinom podataka i API-ja trebalo bi napraviti u suradnji s tehničkim stručnjacima i onima koji će se najvjerojatnije koristiti tim informacijama.

21. Optimizirati metode prikupljanja podataka

Kako bi se optimizirali kvaliteta podataka i rokovi, pravila za otkrivanje trebala bi iskoristiti mrežne metode prikupljanja podataka. Elektroničko klasificiranje ili e-klasificiranje jedna je od metoda optimizacije kvalitete i rokova za prikupljanje podataka. Kako bi se izbjegli nedostaci evidentiranja temeljena na papirima, vlade bi trebale zahtijevati elektroničko (mrežno) evidentiranje dok god osobe zadužene za to imaju pristup potrebnoj tehnologiji. Zahtjevi elektroničkog evidentiranja štede novac, čine otkrivanje u stvarnom vremenu mogućim i omogućuju stvaranje sustavnih podataka u istom trenutku kad je informacija prikupljena, dok evidentiranje na papirima samo otežava ponovnu uporabu i analizu. Omogućavanje elektroničkog prikupljanja uključuje detaljno objašnjenje „kompletnog“ evidentiranja i što učiniti ako je servis za e-klasificiranje u kvaru.

22. Narediti neprekidno objavljivanje i ažuriranje podataka

Ideal mrežnih podataka pristup je u „stvarnom vremenu“: podaci bi trebali biti dostupni čim su prikupljeni. Nije dovoljno narediti jednokratno objavljivanje skupa podataka jer ono postaje nepotpuno čim su stvoreni neki dodatni podaci koji još nisu objavljeni. Kako bi se osiguralo da su objavljene informacije što točnije i iskoristivije, trebala bi postojati određena jamstva da su vladini podaci objavljeni neposredno nakon što su prikupljeni.

Iako nekada predstavlja izazov, ta vrsta brzog objavljivanja postaje manjim teretom kad se kombinira s drugim mjerama digitaliziranog prikupljanja i objavljivanja podataka, kao što je elektroničko klasificiranje (vidi 21. odredbu), središnje lokacije podataka (vidi 18. odredbu) i API (vidi 20. odredbu).

23. Stvoriti postojan i trajan pristup podacima

Jednom kad su objavljeni, digitalizirani vladini podaci trebali bi ostati trajno dostupni, „pronalažljivi“ na stabilnoj mrežnoj lokaciji ili trajno u arhivima. Iako portali i internetske stranice mogu biti sredstva pristupa podacima u dužem razdoblju (vidi 18. odredbu), ključno je da su trajno objavljivanje i mogućnost pristupa podacima definirani tako da se odnose na same podatke, a ne samo na načine pristupa.

Propisi u vezi s trajnošću također se mogu primijeniti na obnavljanje, promjene ili druge izmjene podataka. Za najbolju uporabu od strane javnosti te bi promjene trebalo dokumentirati tako da uključuju prikladno praćenje inačica i, s vremenom, arhiviranje. Ti bi se propisi trebali temeljiti na postojećim zakonima i postupcima upravljanja spisima (vidi 2. odredbu).

Kako primijeniti politiku

24. Stvoriti ili odrediti nadzorni autoritet

Neka pitanja mogu prkositi jednostavnosti procesa stvaranja pravilnika o javnosti podataka, pa je prikladno odrediti jedinstven autoritet ovlašten za rješavanje sukoba i osiguravanje primjene novih mjera u vezi s javnim podacima. Neke politike za to imaju već postojećeg službenika (npr. glavni odgovorni za podatke i informacije ili pravobranitelj za javne podatke) ili posebni odjel za nadgledanje izvedbe i usklađenosti, iako se mogu stvoriti i nove pozicije i autoriteti. Važno je naglasiti da stvaranje nadzornih tijela nužno ne zahtijeva zapošljavanje novog osoblja. Odgovornost se na primjer može raspodijeliti među koordinatorima odjela koji se redovito međusobno nalaze kako bi se smanjio teret nadgledanja. Na ovaj način također se može pomoći pri međusobnoj koordinaciji odjela.

Određivanje autoriteta, odbora za pregled ili sličnog tijela važan je korak prema osiguravanju primjene pravilnika o javnosti podataka i pomaže kod nepredviđenih prepreka u primjeni. Tijela za nadzor trebala bi obavljati svoj posao nezavisno i javno i mogla bi biti potpomognuta stvaranjem novih regulacija ili uputa za primjenu (vidi 25. odredbu).

25. Osnovati vodstvo ili druge obvezujuće regulative primjene

Pravilnici o otvorenosti podataka trebali bi težiti praktičnosti, što znači da bi trebali objasniti važnost primjene pravila, ali bi također trebali osigurati djelotvorne korake koje će vlada i nadzorna tijela moći pratiti da bi primjenom razumjeli politiku. Stvaranje propisa ili smjernica može osigurati snažnu, pouzdanu politiku i uglavnom znači razliku između pravila donesenih „tek tako“ i smisleno donesenih pravila. Odredbe pomažu da nadzor i primjena budu mogući. Pravilnici o otvorenosti podataka također mogu uputiti vodstvo na stvaranje smjernica temeljenih samo na nacrtu opisanom u pravilniku. Stoga umjesto primjene standarda podataka iz originalnog dokumenta s pravilima vlade mogu uključiti vodstva svojih politika u stvaranje smjernica kako bi pomogle tijelima uprave da omoguće javni mrežni pristup nevlasničkim podacima koji se mogu računalno pročitati, a koji su objavljeni u otvorenim formatima.

26. Uključiti javne perspektive u primjenu politike

Jednako kao što bi javne povlastice trebalo uključiti u razvoj pravilnika o otvorenosti informacija i u postupak davanja prednosti skupovima podataka za inicijalnu objavu, tako bi i javnost trebalo uključiti u tekuću procjenu i ispitivanje primjene pravilnika. Vlade bi trebale stvoriti smislene prilike za javne povratne informacije o kvaliteti, kvantiteti, odabiru i formatu podataka, kao i korisnicima primjerene točke pristupa. Uz to bi tu povratnu informaciju trebalo formalno uključiti i adresirati pri ocjenjivanju politike (vidi 31. odredbu).

27. Postaviti primjereno ambiciozne rokove primjene

Postavljanje jasnih rokova pokazuje jačinu predanosti i pomaže iz predanosti ostvariti rezultate. Rokovi također mogu pomoći pri jasnom prepoznavanju neuspjeha, otvarajući vrata javnom nadgledanju. Bitnim bi sudionicima trebalo dati dovoljno vremena da se pripreme za promjene koje donosi novi pravilnik o otvorenosti informacija, ali ne previše kako pravilnik ne bi postao neučinkovit. Rok bi se trebao čvrsto postaviti, trebao bi motivirati djelovanje i imati opravdane ciljeve i referentne točke koje mogu biti mjerilo sukladnosti. Ti ciljevi ili kontrolne točke mogu uključivati kvalitativna i kvantitativna mjerenja.

28. Osmisliti procese koji će osigurati kvalitetu podataka

Objavljivanje podataka neće samo po sebi osigurati kvalitetu podataka, treba se potruditi kako bi podaci bili pravodobni, točni i pristupačni. Objavljivanju podataka treba pristupati kao iterativnom i tekućem procesu. Čim se osjetljive informacije i zabrinutost zbog sigurnosti susretnu, podaci se trebaju redovito obnavljati dok rastu i poboljšavaju se. Podatke upitne točnosti i kvalitete treba primjereno dokumentirati kako bi se izbjeglo stvaranje nejasnoća ili dezinformiranosti. Slično tomu, izvještavanja o javnim podacima koji su odvojeni od onih kojima se koristilo unutar vlade trebalo bi, kad je god moguće, izbjegavati jer suvišna ili usporedna izvještavanja mogu prouzročiti situacije u kojima će trpjeti kvaliteta podataka. Svako obnavljanje treba uključivati jasne i potpune metapodatke (uključujući osobu za kontakt), povezane skupine podataka (ako je prikladno) i upozoriti na sve povratne informacije koje izazivaju zabrinutost.

29. Osigurati financiranje primjene

Kao i svaku drugu inicijativu, pravilnik o javnosti informacija trebalo bi primijeniti uzimajući u obzir trajnu održivost. Jedan od načina za to jest razmatranje izvora financiranja primjene pravilnika, kao i njegova održavanja u budućnosti. Dostatno financiranje može činiti razliku između uspješnih i neuspješnih politika. Financiranje bi se trebalo odnositi na potencijal novih zaposlenika (administracije, tehničke i pravne podrške) i novih programskih podrški (za pohranu, izdvajanje i unos podataka) te na osposobljavanje i održavanje servera, a ne ih ograničavati. Budući da je sposobnost financiranja svakog pravosuđa različita, ozbiljno bi trebalo razmotriti identificiranje resursa namijenjenih pomaganju ekosustavima javnih podataka i njihovu podupiranju.

30. Udružiti se ili istražiti moguće partnerstvo

Partnerstva mogu biti korisna zbog mnoštva važnih razloga u vezi s nastojanjem objavljivanja podataka, poput na primjer povećanja dostupnosti javnih podataka, definiranja sastavnica davanja prednosti pri objavljivanju podataka (vidi 5. odredbu) i povezivanja vladinih informacija s onima koje posjeduju neprofitne organizacije (uključujući i one tipa think tank), akademske institucije i obližnje vlade. Takva partnerstva, uz ostale koristi, mogu poduprijeti građansko sudjelovanje i pomoći otkriti manjkavosti u dostavi. Javno-privatno partnerstvo može se ostvariti ugovorima, neformalnim kooperacijama i razmjenom prava ili privilegija. Uz uporabu opće korištenih formata apeliranje na obližnje vlade da istraže načine dijeljenja podataka, iskustava i dnevnih učinaka može pomoći u ostvarivanju rezultata u vezi s javnim informacijama.

31. Narediti izradu recenzija pravilnika zbog mogućih promjena u budućnosti

Baš kao što je objavljivanje javnih podataka proces u kojem treba obratiti pozornost na kvalitetu i održavanje (vidi 28. odredbu), to treba učiniti i s pravilnikom na kojem se on temelji. Kako bi se održalo korak s trenutačno najboljim praksama i povratnim informacijama postojećih nadzornih sustava, pravilnici o javnosti podataka trebali bi narediti buduća pregledavanja samih pravilnika i drugih smjernica koje su stvorile politike ili drugih procesa primjene.

Pravilnici o javnosti podataka trebaju obznaniti da se kontekst u kojem funkcioniraju brzo mijenja s vremenom i da će vjerojatno zahtijevati stalnu pozornost kako bi ostao relevantan. Postoji širok raspon tema koje bi osvrt mogao i trebao pokriti. Ključno je razumijevanje korisnika javnih podataka. Pozornost bi trebala biti usmjerena na skupljanje detalja kao što su tko se koristi vladinim podacima, kojim se podaci koriste, za što se njima koriste i sl.

Naziv izvornika: Open Data Policy Guidelines Sastavila organizacija Sunlight Foundation 3. verzija | ožujak 2014.

Smjernice za pravilnik otvorenih podataka v1.0 prva je iteracija na hrvatskom jeziku a djelo je Code for Croatia volontera: prevela T.Š., lektorirala Antonija Sinković i jezičnu redakturu napravio M.S.